19.08.2024.
U nedjelju, 18. kolovoza, vlč. Bušić održao je svoju posljednju misu kao privremeni župni upravitelj Župe sv. Brcka biskupa u Brckovljanima, dužnost koju je preuzeo na Cvjetnicu, kada je predvodio svoje prvo misno slavlje u župi. Pet mjeseci je obavljao ulogu vikara, službu koju je preuzeo nakon tragične smrti vlč. Marinka Goleka. Od 25. kolovoza, mjesto župnika Župe sv. Brcka biskupa preuzet će vlč. Miroslav Lesničar, sadašnji upravitelj župe Sv. Jurja u Draganiću, dok je vlč. Bušić imenovan novim župnim vikarom u Župi Pohoda Blažene Djevice Marije u Vukovini.
Tijekom propovijedi, vlč. Bušić podijelio je s okupljenim vjernicima osobno iskustvo svog svećeničkog poziva. Posebno je istaknuo trenutak kada je kao tinejdžer izgubio oca u automobilskoj nesreći: „Preko vikenda sam znao provoditi vrijeme kod svoga oca, međutim, nedaleko od moje kuće dogodila se automobilska nesreća u kojoj je on poginuo. Tada sam se okrenuo Bogu, ali ništa previše, molio sam se i tražio pomoć, tražio smisao.“ No, ubrzo su ga uhvatile „lude tinejdžerske godine.“ Petke i subote provodio je s društvom, često uz alkohol i pretjerivanje, što je trajalo do završetka studija.
U tom teškom razdoblju, Bog je počeo sve više ulaziti u njegov život. Njegov župnik ga je potaknuo da se više uključi u župne aktivnosti, što je vlč. Bušića približilo Bogu: „Moj sada pokojni župnik pozvao me da se više aktiviram u župi. Došli su Talijani iz Padove iz Katoličke akcije da malo obnove život u župi. Malo smo radili s njima, trebali su pomoć, itd.“ Na bdijenju koje su organizirali, don Hrvoje je osjetio prvi ozbiljan Božji poziv.
Nakon što je završio studij, vlč. Bušić je radio u općini Krnjak, ali Božji poziv postajao je sve jači. Posebno se prisjetio jednog događaja kada je tijekom godišnjeg odmora sreo dva svećenika koji su mu sugerirali da ozbiljno razmisli o svećeničkom pozivu: „Vozio sam se autom kroz Liku i ugledao dva čovjeka kako stopiraju. Kada sam se približio, vidio sam da su to svećenici. Saznao sam tada da su bili pozvani iz Izraela da bi išli po župama, ispovijedati i pomoći župnom životu. Kada smo izlazili iz auta, rekli su mi: 'Možda bi trebao ozbiljno razmisliti o pozivu.' Taj događaj nisam nikako mogao izbrisati iz sebe.“
Vlč. Bušić je nakon toga prihvatio poziv i otišao na duhovne vježbe u Italiju. Tamo je prolazio kroz razne krize i sumnje, ali Bog mu je uvijek iznova slao znakove i ljude koji su ga podržavali, te je kasnije bio prebačen u Njemačku, u Kölnu: „Kada sam bio u hodniku kod jednog svećenika doma, na stoliću su bile uredno složene neke pobožne sličice i jedna neuredna kartica kao da ju je netko bacio. Na njoj je pisalo: 'Ovaj put na kojem ideš je pun problema. Pun trnja i mnogi koji su išli njim su odustali, ali molim te, ti nemoj.'“
Na kraju, don Hrvoje je izrazio zahvalnost Bogu što ga je doveo do župe u Brckovljanima u teškom trenutku nakon što su izgubili župnika. „Došao sam k vama u jednom teškom trenutku, kada ste izgubili župnika. Nisam bio siguran kako da pomognem ljudima ovdje, ali Bog mi je rekao da u molitvi mogu pronaći utjehu i da odradim sve što je potrebno.“
Župljani su mu također uručili prigodne darove i izrazili zahvalnost za to što je, u teškim trenucima, preuzeo ulogu privremenog upravitelja župe te obogatio život zajednice, omogućivši nesmetano održavanje svih važnih događaja.
Tekst i fotografije pripremio Ivan Katić
