Župa sv. Brcka biskupa
Povijest župe
Župna crkva je posvećena sv. Brcku (lat. St. Brictius) po čijem je naslovniku i samo mjesto dobilo ime - Brckovljani. Sv. Brcko bio učenik i nasljednik sv. Martina na biskupskoj stolici u Tursu u Francuskoj. Kada je slavni biskup Martin umro 397. god. za njegovog nasljednika je izabran sv. Brcko (fra. St. Brice) koji je umro 444. god. Crkvu u Brckovljanima utemeljili su francuski vitezovi - templari koji su utemeljili i obližnju crkvu sv. Martina biskupa u Prozorju, danas Dugo Selo. Značajno je da u Hrvatskoj postoji još samo jedna župna crkva posvećena tom naslovniku - Sv. Brcku biskupu i to u obližnjem Kalniku, kod Križevaca. To svjedoči da je štovanje ovog sveca bilo nekada rašireno u ovom kraju.
Kad je osnovana župa u Brckovljanima, to nam iz sačuvanih dokumenata nije poznato. Tek nam se čini vjerojatnim, da se to dogodilo sredinom 15. stoljeća kad je nastala i župa u Vrbovcu i u ostalim mjestima zagrebačke okolice. U to doba bile su učestale turske provale pa su mnoge župe ostale bez svojih dušobrižnikaa duhovnu brigu o župljanimavodili su najbliži župnici. Tako se prema jednom podatku iz 1501. god. (prema kanonskoj vizitaciji) spominje osnovana župa sv. Brcka biskupa, ali bez samostalnog župnika nego njome upravlja župnik iz Prozorja. U XVII stoljeću kada su političke i vjerske prilike postale bolje, tada se obnavljaju sela, u Brckovljanima 1622. još uvijek postoji župa i crkva ali bez stalnog župnika. U crkvi se nalaze tada tri kamena oltara, a okolo crkve groblje. Ivan Gajšić, župnik iz Prozorja, dolazi ovamo svake treće nedjelje u mjesecu odslužiti sv. misu. Tek od 1630. župa ima samostalnog župnika. Župa je 1771. god. imala 1.642 stanovnika, 1880. god. 2.450 stanovnika, 1974. 3.435 stanovnika, a danas broji oko 4.700 stanovnika.
Župi pripadaju ova naselja: Banje Selo, Božjakovina, Brckovljani, Gornje Dvorišće, Gračec, Hrebinec, Kusanovec, Lonjica, Majkovec, Prikraj, Stančić i Štakorovec. Od navedenih naselja samo četiri naselja imaju svoje filijalne kapele gdje se služe nedjeljne sv. Mise: Banje Selo, Hrebinec, Lonjica i Majkovec. Župa Brckovljani je ujedno i općinsko mjesto,smještena u istočnom dijelu Zagrebačke županije, oko 20 kilometara udaljenosti od Zagreba. Župna svetkovina Sv. Brcka biskupa slavi se 13. studenog.
Crkva - vrijeme nastanka: 14. st. do 17. st.
Crkva je podignuta na povišenom platou u središtu naselja. Izvorno je srednjovjekovna građevina te je iz tog razdoblja sačuvano svetište s križno-rebrastim svodom i bočni južni portal. Iz popisa zagrebačkih župa, crkva se spominje 1334. god. kao kapela župe Sv. Martina biskupa u Prozorju. Kasnije, radi rušenja za vrijeme turskih ratova, crkva je naknadno dograđivana i proširivana. Povećana je i barokizirana 1695. g. kada su dograđene bočne kapele, sakristija i zvonik čime dobiva današnji oblik. Jednobrodna je građevina s pravokutnom lađom, užim svetištem s trostranom apsidom, nasuprotnim bočnim kapelama u lađi, a cjelinom dominira masivni peterokatni zvonik naslonjen na središnju os glavnog pročelja. Ima vrijedan rokoko glavni oltar i propovjedaonicu iz 1755. g. te orgulje iz 1889. g.
Iz dokumenta župe, znamo da je 1622. god.crkva imala tri kamena oltara, oltarnu sliku sv. Brcka, današnje kipove sv. Petra i Pavla te ugarskih kraljeva Sv. Stjepana i Sv. Ladislava, pozlaćenu propovjedaonicu i dva posvećena zvona. Župnik Tomo Konjušić 1710. gradi nove zidove od cigle i kamena. Župnik Petar Krajačić 1740. dao je sagraditi svod s tornjem. Župnik Antun Milčić oko 1880. sagradio je sjevernu i južnu lađu crkve, a njegov nasljednik Matej Vuković proširio je sakristiju i stavio prozore. Crkva je građena u obliku križa kao što je danas. Unutar crkve postoji kripta gdje su do 1779. pokopani župnici i članovi plemićkih obitelji Praszkach, Bužan i Funtek.
Povijesni redoslijed župnika:
U popisu župa Zagrebačke biskupije iz godine 1501. zapisano je da župnik Petar upravlja u dvije župe na područje gospoštije Božjakovina, i to u župi sv. Martina i župi sv. Brcka. Prema tome 1501. postoji župa u Brckovljanima, ali nema samostalnog župnika, nego njome upravlja župnik iz Prozorja. Iz popisa župa 1510. i 1515. zna se da svaka od ovih župa ima samostalnog župnika. Kasniji poreski popisi svjedoče da župa sv. Martina u Prozorju postoji 1566., 1568., 1573. i 1600., ali o župi o Brckovljanima nema spomena. Zato treba zaključiti da u to vrijeme nema stalnog župnika. Tek od 1630. župa ima svog stalnog župnika. Povremeno je imala i kapelane, a najpoznatiji je bio Matija Mesić koji je kasnije postao i prvi rektor sveučilišta u Zagrebu.
1501. Petar , župnik u Prozorju i Brckovljanima
1510.-1515. Luka, župnik u Brckovljanima
1622. Gajšić Ivan, župnik u Prozorju, Brckovljanima i Cerju
1630.-1642. Švaglić Nikola
1665. Grlić Nikola
1672. Plantić Mijo
1674.-1686. Katinčić Đuro
1686.-1694. Funtek Đuro
1694.-1703. Švagel Matija
1703.-1708. Crnković Đuro
1708.-1731. Konjušić Tomo
1731.-1733. Skok Pavo
1733.-1741. Jurak Ivan
1741.-1769. Krajačić Petar
1769.-1817. Milčić Antun
1817.-1835. Vuković Matej
1835.-1839. Bosek Đuro
1839.-1848. Skerpec Ivan
1848.-1869. Havliček Nikola
1869.-1873. Lacković Ivan
1873. Pemec Antun
1873.-1904. Barabaš pl. Eduard
1904.-1924. Juretić Augustin
1924.-1964. Kralj Matija – rođen u Lonjici
1964.-1981. Pavlaković Mijo
1981.-2013. Dragutin Mostečak
2013.-2016. Milan Pušec
Župne kapele
Kliknite na fotografiju kapele da pogledate i ostale fotografije.Kapela Pohoda Blažene Djevice Marije
Jednobrodna neogotička kapela podignuta je u središtu naselja, na bivšem groblju, u blizini župne crkve kao zavjetna kapela 1864. g. po projektu graditelja Pfeifenbergera. Sagrađena je na mjestu starije kapelice koju je 1743. godine podignuo Franjo pl. Praszkach kao obiteljsku grobnicu. Vrijedna jednobrodna građevina ima poligonalno svetište, dvije pobočne kapele koje tvore tlocrt križa te toranj nad glavnim ulazom poviše kojeg je prekrasna rozeta. U njenoj unutrašnjosti, koju su oslikali slikari Zasche i Prokše bile su vrijedne slike iz 19. stoljeća, koje su obnovljene krajem stoljeća kada je slikar M. Antonini dodao i nove. Od slika valja spomenuti "Pohod Marije Elizabeti" (1857.g.), "Sv. Valentin blagoslivlja" (1861.g.), "Sv. Antun Padovanski s Isusom" (1861.g.), te "Sv. Franjo Ksaverski krsti crnca" (1861.g.). koja se nalazi se u Muzeju za umjetnost i obrt u Zagrebu, dok zvono ove kapele zvoni u Kapeli Srca Isusova u Lonjici.
Kapela Presvetog Trojstva u Majkovcu
Ova se kapela prvi put spominje 1680. godine u kanonskoj vizitaciji. Godine 1721. sagrađena je kapela od hrastovog drva troškom zagrebačkog kanonika prepošta Pavla Češkovića. Godine 1779. sagrađena je nova zidana kapela od opeke veličine 18x11 metara. Pod kapele popločen je kamenim pločama. 1870. nabavljene su nove slike za pokrajne oltare sv. Petra i Pavla te sv. Roka, a dvije godine kasnije i slika za glavni oltar. God. 1873. kada je u ovom kraju harala stočna kuga, župljani su dali obećanje da će svake godine hodočastiti u kapelu, k oltaru sv. Roka da ih Bog ubuduće sačuva od tog zla. Poslije zagrebačkog potresa, 1884. kapela je temeljito obnovljena i podignut je novi zvonik. Toranj kapele je visok 20 m i u zvoniku se nalaze dva zvona. Jedno zvono izliveno u bronci 1877. u radionici Vjekoslava Kocha s natpisom: Sv. Pavel moli Boga za nas, nalazi se danas u Muzeju za umjetnost i obrt u Zagrebu.
Kapela Srca Isusova u Lonjici
Kapela je sagrađena 1908. godine doprinosima mještana Lonjice na zemljištu Dudnjak od 637 čhv, koji je župi darovao Mirko Ivoš – Imbrić. Kapela je blagoslovljena 9. kolovoza 1909. za vrijeme župnika Augustina Juretića. Župnik Mijo Pavlaković 1967. proširuje kapelu za nešto više od 30 kvadrata. Blagoslov dograđenog dijela kapele blagoslovio je kardinal Franjo Kuharić, tada pomoćni biskup zagrebački. I tako proširena kapela nije bila dovoljna za vjernike pa tadašnji župnik Dragutin Mostečak 1994. pristupa još većoj rekonstrukciji i proširenju. Drugi put dograđena kapela po nacrtu ing. Ivana Celio – Cega je završena i blagoslovljena na blagdan Srca Isusova 25. lipnja 1995. po arhiđakonu dr. Josipu Ladiki. Uz kapelu je dograđen 11,5 m visok i elektrificiran zvonik.
Kapela sv. Leopolda B. Mandića u Banje Selu
Gradnja kapelice u Banje Selu započela je 1994. Inicijator gradnje bio je Franjo Jukić, prognani vjernik iz Bosne, koji se nastanio sa svojom obitelji u Banje Selu. Želio je podići kapelicu sv. Leopoldu B. Mandiću jer potječe iz blizine Maglaja gdje se nalazi njegovo svetište. Njegovu inicijativu prihvatili su i mještani koji su svesrdno pomagali u njezinoj izgradnji. Kapelica je izgrađena po nacrtu ing. Damira Foretića veličine 7x7 m. Naredne god. 1995. kapelica je bila završena blagoslovljena 21. svibnja. Blagoslov je imao Josip Mrzljak, tadašnji dekan dugoselskog dekanata. Od tada se u kapelici jedanput mjesečno slavi sveta misa.
Kapela B.D.M. Kraljice u Hrebincu
Kapela posvećena Blaženoj Djevici Mariji Kraljici sagrađena je 1998. godine po nacrtu ing. Damira Foretića arhitekta iz Dugog Sela. Izgrađena je u obliku križa i ima dimenzije 7,20 x 7,20 m i zvonik. Blagoslovio ju je dekan Josip Mrzljak župnik iz Sevetskog Kraljevca. Spomendan B.D.M. Kraljice slavi se 22. kolovoza.
Ostale kapele koje se spominju na području župe
U Štakorovcu je do pred kraj XVIII. stoljeća postojala kapela sv. Elizabete, a među vinogradima u blizini župne crkve u Brckovljanima bila je do 1889. god. kapela sv. Jakoba apostola.
Pastoralne aktivnosti
U župnoj zajednici djeluju sljedeće zajednice vjernika: Marijina legija, Molitveni vijenac Kraljice obitelji, zajednica mladih, Bratovština Srca Isusova i ministrantski zbor. U župi djeluje župni karitas te tri župna zbora. Župniku u pričešćivanju pomažu dva izvanredna djelitelja pričesti. Godišnje u župi se krsti oko 50 krštenika a toliki je otprilike i godišnji broj prvopričesnika i krizmanika. Sprovodi nažalost godišnje prelaze tu brojku.
Sveti Brcko biskup - spomendan 13. studenog
Sv. Brcko (fra. Saint Brice, 370-444.) bio je učenik svetog Martina, slavnog tourskog biskupa u Francuskoj koji je bio siroče spašen od sv. Martina i odrastao u samostanu Marmoutiers. Kasnije, Brcko je bio nasljednik sv. Martina na njegovoj biskupskoj stolici. (Saint Brice 400-447.iz popisa naslovnih biskupa u katedrali u Toursu.)
Da bismo upoznali duh podnošljivosti i strpljivosti sv. Martina prema njegovu prilično svojeglavom i tvrdom učeniku Brcku, neka posluži ova njegova izreka: »Ako je Krist podnosio Judu, zašto ja ne bih podnosio Brcka?« Prije nego je Brcko postao svetac, bio je, zaista nepodnošljiv, uobražen i pretjerano ambiciozni klerik sklon klevetanju, dakle, pun mana. Brcko je u Toursu bio najprije đakonbiskupaMartina. Bio je zavidan sv. Martinu zbog njegove svetosti i prezirao ga. To je išlo tako daleko da bi, onima koji su željeli vidjeti sv. Martina zbog njegove velike svetosti, ovako govorio: »Tražite toga bezumnika? Gledajte ga: eno ga tamo u crkvi, kao i uvijek gleda u nebo kao luđak!«
Za Brcka svečeva uzvišena viđenja ne bijahu ništa drugo do smiješna praznovjerja, njegova strogost samo licemjerstvo, a njegova mudrost ludost. On je bio tako umišljen klerik da je u tourskoj biskupiji, savršenim držao jedino samoga sebe. No u stvarnosti Brcko je bio sam veoma nesređen i nezgodan redovnik koga je sv. Martin često puta morao prekoravati. Na sreću je to uvijek činio razborito i s ljubavlju, što je bila uspješnija metoda odgajanja. Govorio mu je da je došao u samostan siromašan, a sada drži za sebe konjušnice i sluge. No branio ga je kad mu je netko iz svoje bolesne mašte prišivao da se on osim konja i slugu okružio i dražesnim sluškinjicama.
Sv. Martin je bio dalekovidan čovjek pa je shvatio da i njegov još nesređeni đakon jednoga dana može ipak doći do duhovnog savršenstva. I zbog toga nije prestajao prema njemu biti krajnje strpljiv i očinski dobrohotan. Prorekao mu je da će ga čak i naslijediti na biskupskoj stolici, ali da će kao biskup imati poteškoća, te morati mnogo trpjeti. Tako je i bilo. Sv. Martin je umro svršetkom IV. stoljeća, a Brcko ga je naslijedio. Postavši biskup, bio je daleko od toga da odmah postane savršen. To je postao malo-pomalo, radeći na vlastitoj duhovnoj izgradnji i ćudorednom savršenstvu. Vremena je, hvala Bogu, imao dosta, jer je biskupovao gotovo pola stoljeća.
Jedna ga je teška kleveta tj. optužba za nemoral, prisilila da napusti grad Tours i otputuje u Rim. Vratio se tek nakon sedam godina 'pokore', kada je bio oslobođen svake sumnje. Jedan za drugim poumirali su dvojica biskupa, koji su bili izabrani nakon njega, te je on mogao opet upravu biskupije uzeti u svoje ruke. Posljednjih je godina puno napredovao u svetosti, te na taj način iskupio slabosti prijašnjega života. Uvidio je i veliku svetost svoga negdašnjeg učitelja sv. Martina, te svoje nesmotrenosti prema njemu te se iskupio gradnjom prve bazilike na njegovu grobu. U istoj je bazilici je pokopan i on, nakon što je preminuo u dubokoj starosti. Narod je i njega počeo častiti kao sveca.
Život sv. Brcka uči nas da za svetost nikad nije kasno, uči nas da po prirodi i teški karakteri uz Božju milost i rad na sebi samima mogu postići kršćansko savršenstvo. Štoviše, onaj koji se morao boriti s više slabosti, svladati veće poteškoće, pokazuje još zaslužniju svetost od onoga koji je već po prirodi dobar. To nas može ohrabriti da ne padamo u malodušnost zbog svojih slabosti, već da uvijek upiremo pogled prema Gospodina koji i od tvrdih i oporih ljudskih karaktera pravi svece.